SINTEZA TESTOSTERONA
Testosteron je dominantan muški polni hormon. Naziv androgeni upotrebljava se kao sinonim za muške polne hormone, koji se produkuju ne samo u testisima već i u drugim tkivima u organizmu. Dnevno se kod zdravog odraslog muškarca proizvede oko 8 mg testosterona.
Testosteron se proizvodi u testisima i u vrlo malim količinama u nadbubregu. Sama proizvodnja testosterona, kontrolisana je informacijama iz mozga (Luteinizirajući hormon-LH), načinom života (vrsta i količina hrane, fizička aktivnost).
Uticaj mozga na proizvodnju testosterona bazira se na stalnoj kontroli njegove koncentracije u krvi. U slučaju smanjene koncentracije ovog hormona, obaveštava se deo mozga (Hipotalamus), koji ovu neravnotežu reguliše povećanjem lučenja supstance po imenu LH RH. Sada se po automatizmu aktivira niži centar po hijerarhiji (Hipofiza), sa posledičnim povećanjem lučenja ključne supstance (Luteinizirajući hormon-LH), koji krvlju dospeva do specifičnih Leydigovih ćelija intersticijalnog tkiva testisa.
Fizička aktivnost ima veliki značaj u kontroli proizvodnje testosterona. Naime pokazano je da adekvatna fizička aktivnost pospešuje ovu proizvodnju. Mehanizam ove raekcije u direktnoj je vezi sa odnosom ovog hormona i njegovog „suparnika“ – Kortizola. U svakodnevnom govoru kortizol, odnosno glikokortikoide nazivamo jednim imenom kortikosteroidi. Suparništvo ova dva hormona zasnovano je na njihovim potpuno suprotnim dejstvima na mišićno-koštani sistem i metabolizam. Kortizol se oslobađa u većim količinama tokom stresa, kakav je i sportski trening, prilikom čega zaustavlja proizvodnju testosterona u testisima i dovodi do njegove deficijencije. Sada se verovatno pitate zašto je onda za muškarce dobro da se bave sportom. Odgovor je u činjenici da kontinuirano vežbanje u fiziološkim granicama direktno snizuje koncentraciju kortizola u krvi, te uspostavlja harmoniju između ova dva hormona, odnosno njihovih dejstava.
Način ishrane, jedan je od jako bitnih elemenata kontrole proizvodnje testosterona. U današnje vreme, svedoci smo sve veće dominacije materijalnih vrednosti, pa samim tim i sve većeg značaja fizičkog izgleda u svakodnevnom životu. Dijete kao sastavni deo života u današnje vreme nisu rezervisane samo za lepši pol. Sve veći broj muškaraca pribegava ovim merama zarad što boljeg izgleda, odnosno vrednovanja u društvu. Do danas još nije pronađena idealna dijeta, zbog čega je konačni zbir svih dijeta nedovoljan unos hranljivih materija (energije) u toku jednog dana. Ovakav nedovoljan energetski unos najznačajniji je faktor koji doprinosi padu proizvodnje testosterona u muškom organizmu.
Naime, ukoliko duže vremena insistiramo na takvom načinu života, ne unoseći dovoljno ugljenih hidrata, masti i proteina, a naročito ugljenih hidrata, opet ćemo aktivirati i unaprediti „suparnika“ testosterona (kortizol), koji će sada imati zadatak da zaštiti organizam od ovakvog „stresa“, pri čemu će aktivirati procese razgradnje (katabolizma) u celom telu na nivou vezivnog tkiva, kože, kostiju, mišića, masti, a sve u cilju održavanj normalne koncentracije glukoze u krvi. Kada je reč o vrsti hrane koja pogoduje proizvodnji testosterona, kao i što boljim fiziološkim efektima, moramo znati da se testosteron proizvodi (sintetiše) iz acetil Co-A, preko holesterola. Acetil Co-A je jedinjenje koje nastaje konačnom razgradnjom ugljenih hidrata, masnih kiselina i proteina. Dakle, jasno je da ukoliko nema dovoljno, prvenstveno masnih kiselina u ishrani, neće biti ni holesterola, niti testosterona. Zato u redovnu ishranu moramo uvrstiti zdrave masti iz grupe monozasićenih (maslinovo i kanola ulje), kao i poluzasićenih (kukuruzno i suncokretovo ulje). Ako organizam i proizvede dovoljno testosterona, pitanje je da li će on biti sposoban da ostvari efekte na ciljnim organima. Obzirom da je njegov zadatak da sintetiše belančevine neophodno je da ima dovoljno materijala (supstrata) za proizvodnju. Iz tog razloga potrebno je u ishrani koristiti namirnice bogate aminokiselinama, posebno L-argininom i L-citrulinom (bademi, crveno meso, dinje, kikiriki, pasulj, soja, losos, orasi), kao i namirnice bogate proteinima ( bademi, belance jaja, lešnik, orasi, soja, hrana iz mora, posni sirevi, pileće belo meso, mahunasti plodovi, mleko sa niskim procentom mlečne masti).
Pročitaj više…